|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...izvan svog vremena. da. to stalno nabijam na nos ljudima koji me okružuju. nostalgična sam za vremenom kad me čak nije ni bilo (o.O). iskreno se nadam da nisam jedina, jer zbilja, znate, stvarno, fakat, ovaj, da.
no, sve u svemu ja sam jedna nadasve čudnovata šesnaestogodišnjakinja koja uporno odbija napravit osobnu čime ozbiljno krši stavak jedan točka dvjestodvaespet zakona o poreznim obveznicima.
inače volim postavljat vrtoglav broj vrtoglavo zajebanih pitanja na koje nema dostojnog odgovora. to se može nazvat i hobi.
uz to, hobi mi je i navlačenje žica na gitari, te navlačenje perlica na flax. i čitam knjige.
volim također vuč ljude za nos. o da. a šta misliš, zašto paris hilton ima onakav nos?! :))
ne volim pisat šta volim, a šta ne, pa stoga ni neću.
zaljubljena sam u svoju ljubičastu dugu kovrčavu kosu. i još nekog :)) i nije mi teško zaljubit se preko ušiju. :S
jača strana mi je smijeh. smijem se biločemu, sbilokim i bilogdje :D
glazba mi je strast (neću reć da je volim jer ne volim to govorit :P, ali da, podrazumijeva se..) slušam stvarno puno dobrih classic/hard/glam/psychodelic/yu rock bendova. nije mi stran ni neki normalniji metal (thrash, heavy, hair), te punk, pop (abba i m. jackson), reggae, grunge, itd. i obožavam đorđa balaševića. fascinirana sam jazzom i bluesom, i također volim čeprkat po starobitničkoj folk glazbi :D
volim albatrosa jer je on miroljubiva i nadasve slobodna ptica. i uostalom, albatrosi ne moraju često mahati krilima. kronična lijenost, da.
živim u svom svijetu u kojem nema nepravde, komercijale, loše glazbe, korupcije, krađe (sanjam o političkoj karijeri buahahaha :Đ)
toe to?
onlajn
empty places
predsjednički izbori. maloljetnicima glasanje zabranjeno. doduše, ja ću imat svoj glas jer sam se dogovorila s frendicom (koja inače nebi glasala) da će glasat za mene. nije bitno tko je odabranik mog srca.
bitno je to da se na te izbore, tj. na predizbornu kampanju troše ENORMNE količine love. nizašto. plakati će se kad tad reinkarnirat u neke nove plakate, medijski prostor (koji je dozlaboga skup) bit će popunjen 30ak sekundi i proći će. nestat će. kuhano vino koje djele na jelačić placu i čokoladice u primorčevoj kampanji nestat će u ljudskim želucima. i to u onima kojima možda ne treba.
općepoznato je da vlada globalna financijska kriza.
stari je u totalnom deliriju zbog neimaštine. milijun puta je reko kako mu je već više dosta takvog života i ponadao se armagedonu :S. staroj je harač smanjio plaću.
umirovljenici u u totalnoj banani. mirovine su iste (ili čak i manje), a život je skuplji.
sakupljači boca nemaju više plijena.
bolesni ljudi imaju još manje love za ljekove.
ali, koga briga? važno je da bandić ima navodno 20ak milja za kampanju. a svi ostali po četiri.
je li se itko sjetio da ima gladnih ljudi? golih? bosih? bez krova nad glavom?
a vođe troše na papir. i medijski prostor, koji je jedno veliko ništa.
je li vam draži budući predsjednik koji je svake 3 min na telki ili bi vam bio draži onaj koji je otišao u, primjerice, dom u nazarovoj i donirao nešto novaca, hrane, odjeće, bilo čega potrebnoga??
ljuta sam, ljuta na to.
žalosno je opet nabijat na nos ovom blogu, a samim time i meni kako ovaj blog nitko ne čita, pa ću iz istog razloga danas to preskočit. i uz to, trudit ću se to preskakat malo češće. samim time i pisat.
humorna stagnacija je prošla. sad stagnira radišnost. ljena sam ko pas.
vraga, kakav pas, kad je i moj najdraži garfield u usporedbi sa mnom poprilično radišan. al neka.
I really wanna run away from reality. nisam se promijenila.
moram se pakirat. i smislit neko sexy ime za blog. i napravit pristojan dizajn.
Ljeto nam se vratilo uououo. O da. Je. Iako grmi i hladno je kao početak 10. mjeseca.
Ljenčarenje je počelo i nastavlja se.. Svaki je dan subota. Dolce Vita.
Ne želim na more. Ne još. A i kad odem, želim se brzo vratiti.
Tamo je samo Casper. Baš isti onaj koji čita ovaj blog.
Dosadno je... Cijeli dan samo slušam mjuzu, čitam knjige i nižem perlice na flax. Vikendom zarađujem...
Nema humora. Prestala sam bit smješna sama sebi. To je dobro. Bar neću zamarat ljude svojim "pametnim forama za koje moraš znat matematiku da ih skužiš". Tako ih zovu. A ja ne mislim da moraš znat matišu. Možda jesam malo drukčija od njih, ali to nije intelekt.
Lijepo je kad ti nitko ne čita blog. :) Pišeš kaj oćeš i boli te briga ko će kaj mislit o tebi. E pa onda idem pisat gluposti.
U zadnje vrijeme sanjam. Zar je škola bila toliki pressure da nisam ni sanjala? Je da te snove zaboravim otprilike sat vremena nakon što se probudim, al u pravilu se sjećam. Al jednog nikad neću zaboravit. :) what a tajanstvenost :Đ
Sutra u školicu :). Veselim se kaj ću vidit ekipu. Jea. Idem po onaj kul papirić na kojem piše da sam prošla s 5. woohoo. Ko bi reko. Je da je to najniža moguća petica, ali to se ne pita :P
Aj ono, fakat neam pojma kaj bi još napisala.
Stay Rocking, Casper. ;)
To je bio razlog zatvaranja zadnjeg bloga. Da. Čudan mix prošlosti, sadašnjosti (koja je sada već prošlost) i mojih opsežnih i nemogućih snova.
Sve to nije moglo živjeti zajedno. Puklo je. Baš kao što je i vodik eksplozivan u smjesi s nekim elementima. Bum! Nema više.. Ok? nema...
Mada, priznajem, i danas volim otići pročitati stare postove, one stare 4 godine ili više i smijati se svojoj intelektualnoj nizini. 
NEMA NOSTALGIJE!
no inspiration, no readers, no idea.
hajhou :)